Psiho – kutak

Zašto posjetiti školskog psihologa?

Kod školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sâm psiholog pozvati. Dok neki učenici taj susret doživljavaju kao kaznu i znak da su u nečemu pogriješili, drugi ga doživljavaju kao zabavu i ugodno druženje. Prava svrha susreta bila bi negdje između – kroz ugodnu atmosferu i pozitivan kontakt promovirati poželjna ponašanja, podučavati, motivirati i rješavati teškoće.

Razlozi zbog kojih učenici dolaze obično su emocionalni, obiteljski i/ili osobni problemi. Također se javljaju zbog problema u učenju, organizaciji vremena te problema u odnosima s drugima; bilo učenicima ili nastavnicima, odnosno problema u komunikaciji općenito.

Ako učenik sâm ne potraži pomoć za suočavanje s problemom i njegovo rješavanje, ti problemi počinju utjecati na njegovo ponašanje tako da uzrokuju probleme u ponašanju (verbalno/fizičko nasilje, ometanje sata, neopravdani izostanci s nastave) ili poteškoće u učenju i savladavanju gradiva, zbog čega ih onda netko drugi uputi školskom psihologu.

Osim emocionalnih problema i problema u odnosu s drugima, u podlozi problema u učenju mogu biti i neke specifične poteškoće kao što su disleksija, disgrafija, snižene intelektualne sposobnosti, problemi s usmjeravanjem i održavanjem pažnje odnosno neka zdravstvena stanja kao što je, primjerice, petit mal epilepsija. Zadatak školskog psihologa je da prepozna poteškoću o kojoj se radi ili da preporuči roditelju odnosno razredniku specijalistički pregled.

On to čini kroz primjenu odgovarajućih psiholoških upitnika i testova, tj. psihodijagnostičkih sredstava, te razgovor i opažanje. U skladu sa svojim zaključcima školski psiholog preporučuje daljnje odgojne i obrazovne postupke za određeno dijete, te pruža podršku i pomoć u svladavanju poteškoća.

Zaključno  možemo reći da je cilj rada školskog psihologa razviti obrazovanje usmjereno na učenika i njegov razvoj osnovnih sposobnosti koje omogućavaju cjeloživotno učenje. Također cilj je pomoći učenicima, nastavnicima i roditeljima da razviju svoje potencijale i održe psihičko zdravlje.

 

Kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme?

Uz nastavu u školi, domaće zadaće i izvannastavne aktivnosti djeca ponekad imaju malo vremena za sebe. Međutim, ponekad je i malo – dovoljno!  Ključ je u kvalitetnom provođenju vremena u kojem će dijete razvijati svoja znanja, vještine, kreativnost i inteligenciju.  Kada dijete ima bogat sadržaj unutar vlastitog slobodnog vremena ili mogućnost izbora, moći će jasnije razabrati vlastite interese i želje. Upravo mogućnost izbora doprinosi jačanju samopouzdanja i samostalnosti, ali je važno usmjeravanje roditelja i kvalitetna komunikacija.

Kvalitetno slobodno vrijeme ovisi i o mjestu stanovanja. Primjerice, ako dijete živi na selu, može pomoći u raznim kućanskim poslovima – od pospremanja do pomoći u vrtu, brige oko životinja i slično. Na taj način dijete će vrijeme provoditi u društvu, a uz to će imati osjećaj koristi. Također, djeca iz gradskih sredina mogu ići u posjet rodbini na selu te uživati u nešto drugačijim aktivnostima u odnosu na one kod kuće, a ujedno se druže s rodbinom.

Korisno je djecu zaposliti kako bi imali i neku obavezu, primjerice, branje povrća ili čišćenje istog. Aktivnost doživljavaju kao igru, a ujedno su od pomoći. Većina dječaka slobodno vrijeme provodi baveći se sportom, dok djevojčice češće biraju aktivnosti umjetničkog sadržaja, iako vole aktivnosti poput rolanja i vožnje bicikla.

Slobodno vrijeme treba biti kreativno ispunjeno, što često nije slučaj tijekom nastavne godine. Ako u mjestu postoje organizirane ljetne radionice ili slično, dobro je uključiti dijete jer ima obavezu, nešto radi i druži se. Također, online učenje stranih jezika ili pohađanje nekakve ljetne škole vrlo je zanimljiv i koristan način provođenja slobodnog vremena, a doprinosi učenju na zabavan način, socijalizaciji i komunikacijskim vještinama. Provodeći slobodno vrijeme posjećivanjem različitih kulturnih događaja primjerenih dobi, djeca percipiraju različitost, stječu sustav vrijednosti, razvijaju toleranciju i razvijaju kritičko mišljenje.

Važno je pokazati interes za ono što djeca rade te ih poticati na različite aktivnosti s obzirom na njihove interese. Roditelji znaju upasti u “zamku” racionaliziranja i traženja koristi od aktivnosti koju dijete upražnjava. Međutim, iako odraslima neke aktivnosti nemaju smisla, razvoj dječje mašte i kreativnosti dovoljan je argument zašto se vrijedi nečime baviti. Pustimo djeci da budu djeca, da sanjaju i da se vesele malim stvarima.

 

Koje su koristi tjelovježbe na psihičko zdravlje?

Istraživanja pokazuju da se nakon tjelovježbe ljudi obično osjećaju zadovoljnije, energičnije i opuštenije. Razlog je što vježbanjem  u mozgu dolazi do promjena koje imaju pozitivan učinak na sposobnost planiranja, organizacije te koordinacije naših misli i ponašanja.

Izađite van !

Vježbanje na otvorenom povećava vjerojatnost da ćemo sresti druge ljude koji vježbaju i samim time povećati svoju motivaciju za vježbanjem. Očigledno postoje drugi ljudi s kojima imate zajedničke interese pa možete vježbati zajedno ili izmjenjivati iskustva. Socijalizacija s drugim ljudima ima pozitivan učinak na snižavanje krvnog tlaka, snižavanje rizika za mentalnim oboljenjima, suicidom i alkoholizmom. Nadalje, ljudi koji redovito vježbaju često su percipirani kao više prijateljski nastrojeni, otvoreniji, ljubazniji i privlačniji od onih koji ne vježbaju.

Budite sigurni da će netko primijetiti promjenu i to vrlo brzo. Poticanjem tijela na fizičku aktivnost povećavate protok krvi u tijelu, znojenjem se koža prirodnim putem hidratizira i nakon vježbanja djeluje revitalizirano.

Bilo kakav oblik tjelovježbe umjerenog intenziteta koju upražnjavate pola sata dnevno (i 4-5 puta tjedno), utječe na ono što nam svima treba – zdrav san. Ljudi koji redovito vježbaju zaspu brže i osjećaju se manje umorno tijekom dana. Nadalje, tjelovježba utječe na smanjenje tjeskobe i stresa te pomaže vašem tijelu da regulira svoju temperaturu, zbog čega je i sâm san kvalitetniji.

Umjesto zaključka…

Zdravlje je naše najveće bogatstvo. Način na koji ćete steći to bogatstvo uključuje usvajanje stava da je tjelovježba korisna i da ne mora biti naporna. Nadalje, potreban je motiv da se bavite tjelovježbom, a neki od motiva su navedeni u ovom tekstu. I na kraju – budite uporni! Upornost je sposobnost da ustrajete u tjelovježbi bez obzira na prepreke  koje mogu stajati na putu.

 

5 koraka do intrinzične motivacije

Kada je učenicima neko gradivo zanimljivo, učit će ga iz radoznalosti i interesa, a ne primarno zbog ocjena. Tada kažemo su učenici intrinzično motivirani, odnosno imaju unutarnju motivaciju za učenje (radoznalost, osjećaj da su sposobni nešto obaviti, osjećaj rasta i razvoja te potreba za znanjem). Za razliku od intrinzične, ekstrinzična je motivacija ona koja je pod utjecajem vanjskih faktora. To može biti dobra ocjena, pohvala, priznanje, lakši upis u srednju školu ili neka druga nagrada. Postavlja se pitanje: kako povećati intrinzičnu motivaciju?

Prvi je korak uspostaviti pozitivan odnos nastavnika i učenika što bi rezultiralo pozitivnim stavom prema predmetu i dotičnom gradivu. Nastavnici se trebaju potruditi stvoriti pozitivno ozračje za rad. Važno je da sa zadovoljstvom predaju gradivo, zanimaju se za učenike i potiču svakog učenika pojedinačno. Uz to je korisno da poznaju ono što učenici vole jer tako mogu ubaciti zanimljivosti u gradivo koje treba naučiti. Pri utvrđivanju i proširivanju učeničkih interesa mogu pomoći i izborni predmeti.

Drugi korak je povezati gradivo sa stvarnim životom. Ono što se uči potrebno je povezati sa stvarnim životom kako bi učenicima gradivo postalo zanimljivije te da bi mogli u svemu tome pronaći povezanost i logiku. Nastavnici koji od svojih učenika traže da što više povezuju nastavne sadržaje, tehnike i procedure učenja s njihovim životnim potrebama i iskustvima kod učenika potiču znatiželju te učenici uče lakše i brže. Ako učenici neko gradivo dožive smislenim, veća je vjerojatnost da će biti motivirani i razviti interes za njega.

Treće, nastavu je potrebno obogatiti novim sadržajima i raznolikošću izvora. Korisno je učenike uputiti da pogledaju film na određenu temu ili barem nekakav isječak. Uz navedeno, učitelji mogu koristiti i različite nastavne motivacijske tehnike: križaljke, asocijacije, kvizove, mentalne mape te slično.

Četvrto, korisnim se smatra omogućiti učenicima da novo gradivo iskuse u praksi. U tu svrhu nastavnici trebaju osmisliti metode koje uključuju učenikovu osobnu angažiranost. Primjerice, učenici mogu napraviti poster, projekt te kroz igranje uloga ili simulaciju prikazati naučeno. Kada određeni sadržaj dožive „iznutra“, to može potaknuti interes i motivaciju za učenje.

Peti korak odnosi se na postavljanje ciljeva. Naime, učenici će biti motiviraniji ako sami sebi postave cilj za učenje, a osim toga, više će se truditi da ga ostvare. Pri tome – u postavljanju  kratkoročnih, mjerljivih i specifičnih ciljeva – pomoć učitelja ili stručnog suradnika može biti vrlo korisna. Važno je da učenik nauči postavljati realne ciljeve te da ga učitelji pohvale za postavljanje i ostvarivanje. Kada učenik doživi uspjeh, ujedno dobiva i pozitivnu sliku o sebi jer je sposoban obaviti zadatak, što utječe na njegovo samopoštovanje i motivaciju za buduće djelovanje.

 

Kad početi s psihičkom pripremom sportaša?

Ako promatramo s aspekta kognitivnog razvoja, djeca do 12. godine života nalaze se u fazi “konkretnih operacija” pa samim time nisu pogodna za većinu tehnika koje podrazumijeva psihička priprema sportaša. Nešto slično takvoj pripremi ipak se može provoditi (kroz razne radionice i igru), ali isključivo s ciljem promocije zdrave kompetitivnosti i razvoja mladih sportaša. Međutim, prelaskom u više razrede osnovne škole, djeca polako počinju usvajati apstraktne pojmove. Kad govorimo o sportu, djeca starija od 12 godina susreću se s pojmovima kao što su: samopouzdanje, koncentracija, predanost treninzima, poštovanje autoriteta, odgovornost, disciplina i ostalim pojmovima koje nastoje usvojiti i objasniti njihovo značenje i važnost.

Važan preduvjet za suradnju sa sportskim psihologom je da dijete nema otpor prema individualnom radu i da bude upoznato s načinom rada sportskog psihologa, a to uključuje: individualna savjetovanja, ispunjavanje upitnika samoprocjene, raspored izvođenja određenih vježbica, pisanje dnevnika i ostale komponente psihološke pripreme. S vremenom se ove komponente postepeno sadržajno nadograđuju. Rezultati rada vidljivi su nakon nekoliko mjeseci, a poželjno je da suradnja sa sportskim psihologom traje minimalno 6 mjeseci. U početku je potrebno intenzivinije raditi (1-2 puta tjedno po 60 minuta), a kasnije je moguće da sportaš samostalno radi na psihičkoj pripremi uz periodičko nadgledanje i savjetovanje psihologa.
U rad se uvijek uključuju roditelji i trener(i) koji su važan izvor povratnih informacija „s terena“. Nije isključivo da se po potrebi sportski psiholog konzultira sa školskim razrednikom/icom kako bi imao uvid u školsko funkcioniranje. Svjesni smo da škola i školske obaveze mogu biti veliki izvor stresa kod djece pa je korisno pratiti njihov napredak i u ovoj domeni. Uzimajući u obzir sve ove informacije, sportski psiholog može jednostavnije, u suradnji s djetetom, njegovim roditeljima i trenerom, napraviti plan i raspored rada, odlaska na pripreme, turnire i putovanja – i što je još važnije, prilagoditi psihološku pripremu spomenutim obavezama.
Napretkom tehnologije moguće je psihološku pripremu raditi i „na daljinu“ (npr. preko Skypea, Viber-a i sl.). Dakako, preduvjet je kvalitetan terapijski odnos između sportaša i psihologa te tehnički preduvjeti (javljanje iz prostorije u kojoj nema buke i ostalih ometača, stabilna internet veza i sl.). Stoga je preporuka prvih nekoliko susreta napraviti „uživo“. Rad na daljinu posebno je koristan kad sportaši često putuju na natjecanja, a svakako je ekonomičan i mlađim generacijama pristupačan. Ovime se ne gubi na kvaliteti rada jer sportski psiholog može pratiti neverbalnu komunikaciju preko web kamere i jednako kvalitetno voditi intervju kao da se nalazi u istoj prostoriji sa sportašem.

Nadam se da sam približio način rada sa sportskim psihologom, odnosno da sad imate neke informacije koje do sad niste znali. Svakako nas kontaktirajte za dodatna pojašnjenja i rado ću vam se povratno javiti. Sportski pozdrav!

Matej Fiškuš, Vaš psiholog

U ovom videu pogledajte prikaz tehnika koje se često koriste u psihološkoj pripremi sportaša – vizualizacija i imaginacija.